EXTRA ZAGOR | ORIGINAL ITALIJANSKI | ||
![]() |
![]() |
||
1998 | 1965 | ||
ZLATNA STRIP SERIJA / LUNOV MAGNUS STRIP | |||
![]() |
![]() |
||
Ovo je prva epizoda Zagora po talijanskom redosljedu. Slobodna Dalmacija objavila je ovu epizodu u EX Zagoru broj 31. Epizoda EX 31. "Zasjeda u šumi" izlazi u siječnju 1998.g. Ova epizoda je objavljena u LMS 29 "Hiljadu zamki" u lipnju 1971.g., zatim reprint te iste epizode izlazi u broju ZS 454 "Močvara Mo-Hi-La" koja je ponovljena u travnju 1979.g. Tekst: G. Nolitta Zlatna Serija i Lunov magnus Strip nisu objavili, zapravo preskočili su 15 epizoda Zagora. Prelistavajuči ovaj redosljed vidjeti ćete koje su to neobjavljene epizode bile. Naime govorancije oko toga da je politika i društveni sistem toga vremena utjecao ne neizdavanje pojedinih stripova mi ne drži vodu. I tada su bili prikazivani filmovi pa i stripovi u kojima je bilo vampira, vukodlaka... pa ne vidim zašto bi Zagor bio posebno rangiran. Mislim, a i uvjeren sam da je kriv ljudski faktor, nemar. Pa vidljivo je iz ovog redoslijeda da su Zagora ubacivali kako im dođe pod ruku, a naslovnice da ne govorim, izbacivanje stranica koje nemaju veze s ničim, a kamoli s politikom. Bar da su redosljedom izdavani. Ok to je tako bilo i ne može se ništa po tom pitanju uraditi ali može se prokomentirati. Ali sada imamo sve epizode redosljedom i stranice koje su izbacivane s pojedinih epizoda. SD i Ludens su sve te epizode izdali onako kakve bi trebale biti (s malo grešaka kod pojedninih stripova na naslovnicama). A i redoslijed su malo pobrkali kada su započeli sa izdavanjem Zagora. Ok, bar su kompletne. |
Prva Zagorova epizoda pojavila se u "striscia" ("traka") formatu na kisocima u Italiji u lipnju daleke 1961. godine, naslovljena "La foresta degli agguati", da bi tek u srpnju 1965. u 52. broju serije Zenith Gigante bile reprintana u formatu kakvog danas znamo (16x21cm). Guido Nolitta nam je ponudio savršenu pilot epizodu za upoznavanje lika. Dinamičnu, brzu i jednostavnu priču u kojoj su predstavljeni glavni junaci serije, kao i svijet u kojem žive, močvaru Mo-hi-la i Darkwood (koji se, što je malo poznato, pojavljuje kao ime tek 1964. u epizodi "Tajna služba" - ZG SD EXT 5/6, da bi ga poslije u reizdanjima i u seriji Zenith ubacili na sva ona mjesta gdje se spominju generički nazivi poput močvara, prašuma ili slično). Chica (tipičnog meksikanca, malog, debelog, sa velikim sombrerom, kreiranog po uzoru na Pancha iz Cisco Kida) upoznajemo već na prvoj stranici u tipičnoj sceni koja će poslije poslužiti kao lajtmotiv Nolitti za kreiranje bezbrojnih gegova kojima započinje svoje priče. Chico je, naravno, bez novaca i jako gladan, te pokušava prijevarom doći do hrane. Već u prvoj rečenici saznajemo njegova mnogobrojna imena, a već na slijedećoj stranici upada u gadne nevolje, jer je stao na žulj Jamesu Reaganu, gadnom krijumčaru oružja. Zagor se, pak, pojavljuje prvi put na 10. stranici, prateći tragove indijanaca. Nollita nam ne govori ništa o njegovoj prošlosti i ne precizira točno njegovu ulogu u cijeloj priči, ograničavajući se da ga predstavi kao jedinog koji može zaustaviti ratoborne indijance.
Ipak, Nolitta ne propušta naglasiti mističnost koja okružuje našeg junaka, prikazujući nam indijance koji se plaše njegovog krika (koji, uzgred budi rečeno, još nije onaj klasični Ahyaaak!), i sa strahopoštovanjem govore o njemu, smatrajući ga nekom vrstom polu-Boga (očiti utjecaj Fantoma, poznatog strip junaka iz pera Lee Falka, koji je uz Tarzana poslužio kao predložak iz kojeg je Nolitta defnirao Zagora, uzimajući od svakog od ta dva junaka poneku osobinu. Nolitta je sebi ipak dopustio značajnu "pjesničku slobodu" koristeći lijane u Darkwoodskoj šumi, iako lijane postoje samo u prašumama, a ne u hladnim šumama u području oko Velikih jezera gdje bi trebao biti smješten Darkwood (što isto nije točno definirano), pa sve do nepoštivanja faktografije i činjenice da su oružje i uniforme koje se pojavljuju u epizodi korištene tek mnogo poslije razdoblja u kojima se odigravaju Zagorove pustolovine (prva polovica 19. stoljeća).
Crtež prve epizode, kao i narednih 30-tak, povjeren je grafičkom kreatoru lika, Gallienu Ferriju, mladom i talentiranom crtaču koji je prije rada na Zagoru imao malo iskustva radeći za francusko tržište. Naviknut na bogat, detaljan i dinamičan crtež, Ferri je u ovoj epizodi često na rubu čitljivosti, tek poslije , u narednim epizodama, ubrzo razvija polako svoj prepoznatljiv stil, dopadljiv i pitak, sa izrazitom dozom naracije i akcije, koji će ostati njegov zaštitni znak do danas i kojeg nitko od novih Zagorovih crtača nije ponovio (mada glasine govore da je novi Zagorov crtač u Italiji, Marco Verni, "novi Ferri"). Njegov Zagor je više manje isti kao i danas, kreiran prema liku glumca Roberta Taylora (koji je, zanimljivo, godinu dana poslije poslužio kao model kreatorima Diabolika), i u samoj epizodi je vidljivo nekoliko očitih grešaka koje je Ferri počinio prilikom crtanja ove priče, očito posljedica nedovoljne razrade lika, poput misterioznog pojavljivanja i nestajanja "znojnica" sa zagorovih ruku, ili noža iza leđa, pa čak i znaka na zagorovoj majici (koji isto nije bio jasno definiran). I Chico je jako sličan onomu kakvog ga danas znamo, s razlikom u odjeći i ogromnom sombreru. Ferri je poslije u šali objasnio kako je smanjio sombrero jer mu je on zauzimao pola kadra, dok je očito odlučio izbaciti "znojnice" i nož, a Zagorovo lice je postepeno prelazilo u Ferrijev autoportret iz tog vremena, tj. autor je projicirao sebe u lik kojeg je crtao.
Zanimljiva je uloga Chica, koji je u ovoj priči spasio Zagora, ni više ni manje nego 5(!!!) puta, što se više nikad nije ponovilo, Chico je polako preuzimao ulogu zabavljača čije nevolje su služile za stvaranje komičnih situacija i gegova, dok je za herojstvo bio zaslužan Zagor. Iako ne u rangu Nolittinih priča iz "zlatnog doba", definitivno se radi o antologijskoj priči koja je uspješno otvorila serijal koji traje već preko 50 godina i koju bi svaki Zagorov fan trebao pročitati.